Jelena Kršić Skulpture

 

U intrigantnim skulpturama Jelene Dostanić, kao i u svakoj pravoj umetnosti, postoji jedan višak značenja. Taj višak je, zapravo, ona čudesna premoć nad suprotnostima, u kojoj je veliki poštovalac umetnosti Fridrih Niče video suštinu lepog. Njene figure su uvek više od onog što jesu, ne samo zato što kroz telesni stav ukazuju na unutrašnju emociju, razotkrivajući neodvojivost fizičkog i psihičkog, nego i zbog toga što manifestuju lakoću poigravanja sa večnim vraćanjem istog.
Sve skulpture naše umetnice izražavaju istovremenu napetost i opuštenost ljudskog postojanja, silinu htenja, ali i spokoj saznanja da se iz sveta takvog kakav jeste definitivno ne može ispasti. Pri tome, potencira se sličnost između svakodnevnih životnih situacija i medijski prepoznatljivih poza sportskih junaka ili balerina, što proizvodi utisak opšteljudske bliskosti, univerzalnosti i podjednake važnosti svakog individualnog iskustva. Da opet parafraziramo Ničea – dodir sa ovakvim umetničkim ostvarenjima deluje tako optimistički!
I bez ikakvog veštačkog ulepšavanja, takvi kakvi jesu od iskona, život i životni likovi su čudesno lepi. U skulpturama koje su pred nama, to dolazi do izražaja podjednako u prikazima nezgrapnog držanja, kao i gracioznih pokreta, ništa manje u manifestacijama potištenosti, stidljivosti i zbunjenosti, nego u izrazima ponosa, zavodljivosti i odlučnosti. Ono što je lepo jeste sam dinamizam života, čije trenutke umetnica podjednako uspešno ovekovečava, i kada se bavi unutrašnjom dinamikom emocija u pojedincu, i kada se bavi »ludilom u dvoje«, i kada prikazuje složenu grupnu dinamiku unutar emotivnog trougla. Taj dinamizam nužno uključuje ambivalentna osećanja, koja znalački izražava Jelena Dostanić, tako da u njenim figurama – baš kao i u životnim likovima – najčešće nije moguće jednoznačno odrediti emocionalnu pozadinu.
Višak značenja u ovim skulpturama proističe iz originalnog umetničkog prodora u izobilje životnih mogućnosti, radosti, stradanja i mudrosti. Zahvaljujući tome, Jelena Dostanić je svima nama koji nismo umetnici omogućila još jedan susret sa onim iskonskim i univerzalnim.

Doc. dr Milanko Govedarica

 



.