Aleksandar Cvetković “Još jedno leto”

PALIMPSESTI VREMENA

Ciklusom slika simboličkog naziva i nostalgičkog prizvuka «Još jedno leto», Aleksandar Cvetković obeležava tridesetogodišnjicu svog slikarskog rada. Za proteklo vreme autor je načinio mnoštvo slika, dobio za njih brojna priznanja od kojih su najvažnija naklonost publike i podrška kritike, rečju, stekao status poznatog i priznatog umetnika.
Postavka u galeriji «Strategie Art» zamišljena je tako da na sažet način predstavi sublimaciju do sada stečenih umetničkih iskustava i istakne one osobenosti koje suštinski karakterišu umetnikov rad. To bi u prvom redu bile odnegovani, rafinirani i u našoj sredini lako prepoznatljivi slikarski rukopis, zatim motivi birani po zakonomernosti autorove poetske vizije i najteže uočljiva, ali čini se najznačajnija, mimikrija virtuelnih obrta.
Sintaksu likovnog jezika Aleksandra Cvetkovića oblikovala je beogradska slikarska škola. Umetnički senzibilitet ovog umetnika ne može se razlučiti od duha sredine u kojoj se formirao, ali ipak zauzima posebnu poziciju. Ona je u tome što je autor uspeo da u svom radu integriše njena najbolja svojstva. Osećaj za kvalitet boje naročito je naglašen, bilo da je koristi kao materijal, bilo kao materiju. Na izložbi u galeriji «Strategie Art» boja je osnovni plastički konstituent. Njen specifikum je u tome što je u funkciji monohromnog, likovnog kultivisanja površine i što nije nanošena sa svrhom postizanja efekta obojenog polja ekspresivne ili geometrijske apstrakcije. Najbliža komparacija primenjenog prosedea možda bi bila sa «pokrivajućom» bojom Iva Klajna, ali poređenje nikada i nikako nije dokaz.
Motive za svoje slike Cvetković pronalazi i pažljivo kolekcionira na brojnim putovanjima po unutrašnjosti svoje radoznale svesti. Ontološki, to su uvek nekakvi zapisi otkriveni u palimpsestima vremena, a njihovo iznovno čitanje je višeznačno. Da li su oni izvorno nastali na fotografskoj ploči, na zarđalom metalu brodskih korita, po zidovima dvorišta, ili na jedrima i barjacima, na zvezdanim mapama, ili po sećanjima i uspomenama nije od presudnog značaja, jer recepcija uvek polazi od likovne strukture. Ipak, kada bi se simbolička značenja motiva kojima je autor okrenut složila po semantičkom rasporedu formirala bi se, izvesno, sama za sebe i po sebi , jedna pesma.
Slikar Aleksandar Cvetković naizgled nije okrenut aktuelnim problemima sveta. Njega stvarnost kao da i ne dotiče. Za njega je umetnost važnija od istine. On je metafizičar i alhemičar slikarske discipline, a ona u celini jeste zapis o vremenu i ljudima. Fragmenti se ionako entropijski razlažu. Međutim, pogrešno bi bilo ovaj stav tumačiti kao larpurlartistički, jer Cvetković nije stanovnik «kule od slonove kosti». On je angažovan umetnički na mestu prikladne i primerene odgovornosti. Koliko god izgledalo da se bavi efemerijama, kao na primer «jutarnjim pregledom štampe» kako je naslovljen jedan njegov skorašnji ciklus radova na papiru, on je zahvaljujući umetničkoj intuiciji, a ne informatičkom znanju, u samom srcu vremena. Slika i Svet stoje jedno naspram drugog, međusobno se ogledajući, a Aleksandar Cvetković svojim slikama registruje «leta koja prolaze».

Aleksandar M. Đurić



.